Svake jeseni, standardno, ista priča među vlasnicima automobila: jedan se kune u cjelogodišnje gume, drugi tvrdi da bi na njima poletio s ceste čim padne prva pahulja.
Istina je negdje u sredini. Cjelogodišnje su gume nešto poput Golfa - rade sve, rade to sasvim pristojno i većini će vozača biti sasvim dovoljne. Međutim, ako je tvoj stil vožnje više za Defendera ili pak 911, Golf ti neće odgovarati.
Što su to cjelogodišnje gume?
Ukratko, All season iliti cjelogodišnje gume kombiniraju tehnologiju ljetnih i zimskih guma pa nikada neće moći pružiti performanse ljetne sportske gume niti prianjanje prave zimske.
Ali, u isto vrijeme pružaju i sve. Posebice jer su današnje generacije cjelogodišnjih guma puno bolje nego prije. Većina ih je građena na zimskoj smjesi, uz izdržljiviji dezen, pa dobro podnose niske temperature, a preko ljeta ne kuhaju asfalt. Za kompaktne i manje automobile, kao i prosječno dobrog vozača, to je često sasvim razumno rješenje.
Kada se cjelogodišnje gume isplate?
O cjelogodišnjim bi gumama trebao razmišljati ozbiljno ako voziš do otprilike 10 tisuća kilometara godišnje, najviše po gradu i ravnim cestama te rijetko ideš u planine. Uz to, živiš u dijelu Hrvatske s blažom zimom kao što su Istra, Dalmacija, a često i Zagreb, za koji snježne dane možemo izbrojati na prste jedne ruke. Također, tvoj je stil vožnje obično miran, bez naglih poteza.
U tom slučaju, cjelogodišnje se gume definitivno isplate. Nema dva kompleta guma, nema mijenjanja guma dvaput godišnje, nema skladištenja kao ni traženja termina kod vulkanizera u zadnji čas.
Kada ipak posegnuti za zimskim gumama?
Ukratko, ako živiš u dijelovima Hrvatske gdje zimi stvarno zahladi ili ako na godišnjoj razini potežeš značajno više kilometara od prosječnih 10 tisuća. Ljetna guma ispod otprilike 7°C otvrdne i gubi prianjanje, i to ne samo na snijegu nego i na suhom. Prava zimska guma ima mekšu smjesu i puno sitnih usjeka u šari pa ostaje 'živa' na hladnoći i grize i snijeg i led.
Najveća se razlika vidi u kočenju. HAK navodi dobar primjer: pri -10°C i 60km/h auto s ljetnim gumama staje nakon 55 metara, a sa zimskim nakon 44 metra. Cjelogodišnja se nalazi negdje između, nešto bliže zimskoj, ali specijalist za snijeg i led i dalje je zimska guma.
Zimske su bolji izbor ako često voziš po planinskim cestama i zime provodiš na skijanju, voziš snažan auto ili SUV pa ti prianjanje treba i kad je najgore, plus voliš dinamičnu vožnju i uvijek tražiš maksimum od auta.
Što kaže zakon o zimskoj opremi?
Zimska oprema obavezna je od 15. studenog do 15. travnja, bez obzira ima li snijega. Za osobne automobile to znači zimske gume na sva četiri kotača ili ljetne s najmanje 4 mm profila uz lance u autu.
Cjelogodišnje gume prolaze ako nose oznaku M+S ili 2PMSF i imaju najmanje 4 mm profila. Ako nemate odgovarajuću opremu, prijeti vam kazna od 130 eura, zabrana daljnje vožnje, a u slučaju nesreće i problemi s osiguranjem.
Plus, ako ove zime planiraš put autom u inozemstvo, provjeri i lokalna pravila. Primjerice, Austrija je među strožima po tom pitanju.
Kako prepoznati dobru cjelogodišnju gumu?
Prvo, traži simbol planine s pahuljicom (2PMSF). To je jedina oznaka koja jamči da je guma prošla test na snijegu. Oznaka M+S (blato i snijeg) znači samo dublji utori. Takva se oznaka nalazi i na terenskim gumama koje nisu prave zimske.
Uz to, pripazi da sve četiri gume budu isti model jer dvije različite smjese na istoj osovini različito koče. Pazi na indeks brzine i nosivosti koji moraju odgovarati tvome autu te provjeri EU oznaku za prianjanje na mokrom terenu. Za kraj, mijenjaj ih kad profil padne prema 4 mm jer tada gume status zimske opreme.
Zimske ili cjelogodišnje: kako odlučiti?
Postavi si tri pitanja - koliko voziš godišnje? Gdje voziš zimi? Što očekuješ od auta u zavoju?
Ako su odgovori malo, gradom i cestama bez snijega mirno, cjelogodišnje su pametan izbor. Ako su pak puno, planine i snijeg brzo, definitivno uzmi zimske. I ljetne za ostatak godine.
